Uskršnje jutro
Jutro je došlo, naš Hrist je vaskrsnuo. Sve se šareni. Jaja u svim bojama, išarana u raznim šarama. U kući veslje, muzika, slavlje. I ja slavim, bar to pokazujem. Al iznutra tugujem i sebe žalim. Prošao je prvi uskrs bez tebe. Prvo je slavlje u kući a tebe nema. Opet sam sa svima, a tako sama. Čekam samo da zakucaš na vrata, da ti pritrčim u zagrljaj ko nekad. Da te poljubim i osetim ukus tvog balzama nakon brijanja. Prosto se pitam kad si samo otišao. Sve tako brzo prolazi. Znam da bi se pozdravio da si znao da ćeš otići. Ali to niko nije znao… Niko nije čak to ni očekivao. Prošle godine si me pobedio u tucanju jaja. Ove godine sam ja sve pobedila, znam da tebe ne bih. Ne znam da li jedva čekam sutra da te posetim ili ne. Taj vetar tamo i sama bučna tišina mi i prijaju i remete mi mir. Toliko mi fališ… Tvoje jaje je najsjajnije od svih koje sam farbala. Sveća je najžućija. Danas je Hrist vaskrsnuo, što ne bi i ti?
Pozdrav!
Danas je Uskrs. Dan kada treba da se započinju nove stvari. Zato sam baš danas odlučila da započnem i otvorim blog. Ja sam Nina Hill i vodiću vas kroz moje poetske crtice. Uz šoljicu kafe sa mojim dnevnim razmišljanjem.